KUD “Martinčani” Martinska Ves

Datum objave: 25. 7. 2013.

Naziv kulturno umjetničkog društva: KUD “Martinčani” Martinska Ves
Odgovorna osoba: Predsjednica Nikolina Šiško
OIB: 21990040594
Adresa: Desna Martinska Ves 66
Županija: Sisačko-moslavačka županija
Tel/mob: 0989368754
Email: <kud.martincani@gmail.com>
Broj članova: 60

Manifestacije: Đakovački vezovi, Vinkovačke jeseni, Međunarodna smotra u Zagrebu, Martinsi susreti, Ivanje u Čiću, Na neretvu micećina pala, Lijepa naša Sava te brojne s,motre diljem zemlje. Gostovanja u Njemačkoj, Sloveniji, španjolskoj, Italiji, Mađarskoj, Makedoniji, Češkoj, Bosni i Hercegovini.

Informacije o kudu: KUD „MARTINČANI“ – Kulturno umjetničko društvo „Martinčani“ osnovano je 24.studenog 1984.godine s ciljem očuvanja bogate kulturne baštine Martinske Posavine. U društvu djeluju plesna i tamburaška skupina. U svom dosadašnjem radu KUD je postavio koreografije za svadbene običaje Martinske Posavine, blagdan Đurđeva, Ivanjske običaje te Badnju večer u Radićevu kraju. U dosadašnjem radu nastupali smo na svim većim folklornim priredbama koje se održavaju u Republici Hrvatskoj. Sudjelovali smo na Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima, Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu i na mnogim drugim susretima. Nastupali smo i izvan granica naše domovine i to u Španjolskoj, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Mađarskoj, Makedoniji, Sloveniji te Bosni i Hercegovini.

Autori smo izložbi „Oglavlja posavske žene“, „Narodna nošnja posavske žene“, „Ribarenje na Savi“ te scenski prikaz „Od lana do platna“ s kojim smo nastupali na Kongresu etnologa i antropologa u Zagrebu. Organizatori smo „Martinskih susreta“, smotre izvornog folklora Sisačko-moslavačke županije.

Umjetnički voditelj KUD-a : gđica Ana Prelac.
Predsjednica KUD-a : gđica Nikolina Šiško.

Nošnja Martinske Vesi

Narodna nošnja Martinske Vesi nosi regionalno obilježje nošnje Gornje Sisačke Posavine. Osnovni i glavni dijelovi nošnje izrađeni su od domaćeg lanenog ili konopljinog platna koje su proizvodila domaćinstva u Posavini. Od sjemenke, preko obrade stabljike, predenjem niti, obradom na tkalačkom stanu reznim tkalačkim tehnikama nastajala je narodna nošnja. Osnovni dijelovi ženske nošnje suknja – rubača, pregača – zaslen i opleče širokih rukava, a u novije vrijeme švabica – uskih rukava. Pod rubaču se oblače i podsuknje – podoblački. Muška odjeća se sastoji od košulje – muške rubače i platnenih gača s rojtami – resami ili uskih gača bez rojti, kao radna odjeća. Posebno bogatstvo boja, načina i oblika dolazi do izražaja u ženskoj narodnoj nošnji. Izrađivana je u tkalačkim tehnikama: križano, na zev, na vutlak, na deščicu i naopačnim preborom. Tkalačko umijeće dolazi do izražaja u samoj tehnici tkanja, ali i u upotrebi bijele i raznobojne, a pretežno crvene, vunene, pamučne ili svilene niti.

Uzorci su pretežno geometrijski, stilizirani cvjetni, a što se u novije vrijeme pretvorilo u cvjetnu grančicu. Utjecajem baroka počela se izrađivati nošnja na gotovom otkanom platnu svilom bogatog kolorita tehnikom veza, cvjetnom granom sa velikim ružama tzv. našvenina, ili pak kombiniranjem veza i štikanja, mašinska tehnika na šivačem stroju. Nošnja se razlikuje prema dobnom uzrastu. Djevojka i mlada žena nosi crvenu nošnju – pisaninu, žena srednje životne dobi nošnje zagasitijih boja, da bi u starijoj dobi i žalosti, žena bilo koje životne dobi, oblačila bijelom pređom otkanu ili izvezenu nošnju, a starica potpuno bijelu nošnju bez uzoraka i ukrasa.

Ovisno o godišnjem dobu u ženskoj nošnji prisutni su dijelovi odjeće koji se oblače na osnovnu odjeću. To su: lajbek i zobun – prsluci bez rukava, cabajka i reklec – kratki kaputići, te svilene i plišane bluze, kao i menten – dugi kaput od sukna i lisičjeg krzna, ukrašeni raznim vrpcama i aplikacijama. Za vrijeme rada, Posavka oblači nošnju s ornamentom smanjenog uzorka. Ponekad je potpreže tj. na poseban način slaže da bi je podigla od zemlje, skratila. Tada uvelike dolazi do izražaja podsuknja – podoblaček, koji je u skladu s kompletnom nošnjom. I svečanu nošnju je u kišnim danima žena potprezala, da se nošnja ne zaprlja. Posebnu pažnju Posavke pridaju uređenju oglavlja. Redovito je kosa razdjeljena stazicom po pola, s uredno napravljenim frkom, usukanim pramenom, sa svake strane. Djevojčica kraće kose nosi kukmicu na glavi, izrađenu od četiri pletenice. Djevojka nosi pletenice kao izraz djevojaštva, povezane kitnjakom, svilenom vrpcom, a u svečanim prilikama na glavu stavlja i partu, uskrašenu koraljima i raznobojnim zrncima.

Udajom žena na glavu stavlja kunđ i poculicu, podlogu i malu kapicu, a na nju peču, maramu. Obzirom na prilike i vrijeme u kojima ih žena stavlja na glavu, peča je različito izrađena i na različite načine se stavlja na glavu. Razlikujemo: popušćanu peču, šlarnu peču, peču premetenku, popečenu peču, žalosnu peču. Načini na koje može biti stavljena ili vezana na glavi su: vezana pod bradu, za vrat, spuštena niz lice bez vezanja i dr. U novije vrijeme javljaju se i kupovne marame od pamuka, svile i pliša, samta. Oko vrata djevojka i mlađa žena stavlja svilenu mašnu, a na nju crvene koralje, a starije žena bijele pergline, sedefna zrcala. Uz nošnju od svile stavljaju se dukati i škude, nakit od zlatnog i srebrnog novca. Na noge se omotaju jobojki, obojci, komadi platna, a na njih obuvaju jopojnki, opanci: remenaki, pripetnaki, klipetnaki ili razni oblici cipela, štifetlini, punđe i dr., i čizme.

Županijska smotra izvornog folklora „Martinski susreti“
Trebalo je proteći mnogo godina da se obična smotra folklora u Martinskoj Vesi digne na razinu županijske smotre . Sve je započelo s idejom promicanja izvornog folklora, njegovanja starih običaja, pjesama i plesova Martinske Posavine. Samo godinu dana nakon osnutka KUD-a „Martinčani“ 26.05. 1985. godine, njegovi su članovi inicirali prvu smotru folklora pod nazivom Martinski susreti – „Savom od izvora do ušća“. Sljedeće godine smotra folklora je promijenila naziv u Martinski susreti – „Savom od Zagreba do Novske“. Zbog velikog bogatstva i raznolikosti mustri, koje su se sačuvane unatrag pedeset i sto godina, domaćini su zajedno s muzejom grada Siska organizirali izložbu pod nazivom „Oglavlje posavske žene“. Izloženo je više desetaka pokrivala za glavu; od svilenih i plišanih rubaca, poculica te raznih vrsta peča za sve prilike. Također je predstavljena i druga izložba pod nazivom „Posavska iža“, u kojoj su izloženi nekadašnji predmeti koji su se koristili u svakodnevnom životu seljaka, kao i bogat fond starinskog namještaja. Narednih nekoliko godina smotra folklora je mijenjala nazive; Martinski susreti – „Savom od izvora do ušća“, „Savom od Zagreba do Novske“ i „Savom kroz Hrvatsku“. Od samih početaka, na smotrama su gostovala folklorna društva uz Savu iz Gornje, Martinske i Donje Posavine. Godine 1988. napravljene su još dvije izložbe pod nazivom „Peče u Martinskoj Vesi i okolici“ i „Ribarenje na Savi“. Sve to su bili teški početci u kojima su se uz mala financijska sredstva, ali veliku volju i želju za promoviranjem do tada nepoznatog KUD-a „Martinčani“ – njihovih plesova, pjesama i običaja te same župe i općine Martinska Ves uspjelo.

Godine 1997. po prvi puta smo počašćeni od strane županije Sisačko – moslavačke da budemo domaćini njihove županijske smotre folklora. To je bio znak da je sve ove prethodne godine smotra folklora išla pravim smjerom i na kraju je počašćena da preuzme naziv županijska smotra izvornog folklora. Danas se smotra folklora „Martinski susreti“ održava drugog vikenda u mjesecu lipnju s početkom u popodnevnim satima. Programi folklornih skupina izvode se na središnjoj pozornici u dvorištu škole, u trajanju od 7 minuta. Unatrag petnaestak godina smotru prati stručni žiri iz Instituta za etnologiju i folkloristiku Hrvatske u sastavu od tri člana. Komisija se sastoji od etnologa i etnomuzikologa, čiji je zadatak da analiziraju nastup svakog pojedinog društva, daju pohvale i ukažu na nedostatke. Na okruglom stolu nakon programa smotre, sudjeluju svi voditelji folklornih društava, koji uvažavaju primjedbe i sugestije stručnog žirija te su tako svake godine nastupi sve bolji i bolji. Na kraju stručni žiri odredi koja će društva predstavljati Sisačko – moslavačku županiju na smotri folklora „Đakovački vezovi“ i državnoj smotri folklora „Vinkovačke jeseni“.

Iako smotra folklora „Martinski susreti“ u Martinskoj Vesi prezentira izvorni folklor, do danas se na njoj predstavilo šezdesetak društava unutar Sisačko – moslavačke županije, ali i drugih folklornih skupima diljem lijepe naše. Na smotri sudjeluje 500- tinjak sudionika i još više gledatelja koji pozorno gledaju i bodre svoje favorite. Smotru organiziraju članovi KUD-a „Martinčani“, a financijski podupiru najvećim dijelom Sisačko – moslavačka županija, a manjim dijelom Općina Martinska Ves te ostali sponzori.