Obnavljamo baštinu

Datum objave: 11. 10. 2013.

U Trnjanima kod Slavonskog Broda, 6. listopada 2013. godine održala se po treći put manifestacija „Obnavljamo baštinu“ – revija rekonstruiranih narodnih nošnji. Organizatori manifestacije su bili „Kulturni centar Travno – Posudionica i radionica narodnih nošnji“ iz Zagreba i KUD „Lovor“ Trnjani. Revija je bila natjecateljskog karaktera, a stručna komisija u sastavu Branke Uzalec i Katarine Bušić (obje diplomirane etnologinje) te magistre etnologije i kulturne antropologije Marije Gačić nije imala lagan posao. Na samom početku manifestacije, sve prisutne pozdravili su Slobodan Bakavić, predsjednik KUD-a „Lovor“ iz Trnjana i Josip Forjan, ravnatelj Posudionice i radionice narodnih nošnji iz Zagreba. U revijalnom dijelu programa predstavili su se KUD „Lovor“ Trnjani izvedbom svatovskih običaja iz sela Trnjani, KUD „Slavko Janković“ Rokovci – Andrijaševci koji su se predstavili pjesmama i plesovima Rokovaca i Andrijaševaca te članovi KUD – a „Lipa“ Semeljci koji su se predstavili koreografijom pod nazivom „Mala moja, kad zazvone zvona, tebi crkva meni gostiona“ i Ženska pjevačka skupina „Vranovke“ iz Vranovaca.

Natjecatelji su bili podijeljeni u tri grupe, a reviju sudionika je pratio tamburaški sastav „Slavonska duša“. Prva na pozornicu je stupila Katarina Šimara, koja je predstavila nošnju koju su izradile članice KUD-a „Slavonac“. Josip Knežević predstavio se nošnjom Gradišta koju su izradile njegova mama i baka. Marija Karavidović iz Gundinaca nosila je nošnju koju je izradila njena majka Đurđa. Ivan Vinković i Ines Meštrić predstavili su se rekonstruiranom narodnom nošnjom mladenaca iz Svetog Ivana Žabnog koji je izradio sam Ivan Vinković. Tajana Dorić predstavljala je narodnu nošnju iz Voćina koju su izradile članice Kulturno – umjetničke udruge „Voćin“. Ivana Matijašević predstavljala je nošnju iz Novog Grada koju je izradila Marija Terzić. Par Nikolina Galić i Stjepan Čehovski predstavljali su nošnju iz Gline i sela Donje Jame i Slana koju su izradile Marica Kurtak i Bara Sremić. Mirjana Prakljačić predstavila se narodnom nošnjom đakovštine koju je izradila Franjika Tot. Nikica Bošnjak predstavio se nošnjom Podravske moslavine koju su izradile članice KUD-a „Slavonac“. Kata Kokanović izradila je nošnju Gundinaca koji je sama i predstavljala.

Matea Lakušić i Zvonimir Lakušić predstavili su se nošnjom Trnjana koju je izradio Dragan Dražić. Valentina Bukvić predstavila se narodnom nošnjom Orubice koju je izradio Tin Tomić. Martina Brletić predstavljala je svadbenu narodnu nošnju Tounjskog kraja koju je izradio Branko Rumenović zajedno sa još nekoliko članica KUD-a „Tounjčica“ iz Tounja. Matej Marijanović predstavljao je nošnju sela Antin koju je izradio Stjepan Belić. Anka Pejić predstavila se nošnjom iz Tolise koju je izradio Drago Oršolić. Marija Jelić predstavljala je nošnju Baranjskog Petrovog sela koju je zradio Pavo Franjin u suradnji s Evom Bošnjak i Maricom Živković.
Na samom kraju programa proglašeni su pobjednici revije. Dodijeljene su dvije treće nagrade, jedna druga i jedna prva nagrada te nagrada za najbolje ostvareni dojam. Nagradu za najbolje ostvareni dojam osvojila je Tajana Dorić. Treću nagradu osvojili su Tin Tomić i Kata Kokanović. Drugu nagradu osvojila je Marica Kurtak, a prvu nagradu osvojio je Dragan Dražić. Nakon revije održana je zajednička večera i druženje uz tamburaški sastav „Slavonska duša“.
Na reviji se po drugi puta predstavio Branko Rumenović i KUD „Tounjčica“. Nakon prošlogodišnjeg trećeg mjesta, Branko Rumenović pripremio je Martinu Brletić i svadbenu nošnju tounjskog kraja.
Martina Brletić je mlada djevojka pred udaju, koja nosi svečanu opravu Tounjskog kraja za Poruku. U Tounjskom kraju (Tounj, Zdenac, Rebrovići, Filipovići, Orljak) za vjenčanje se kaže Poruka, a za narodnu nošnju oprava.
Martina na sebi ima: podoblačak, skute, petopolku, svadbeno opleće, tkanicu i zastor. Na nogama nosi pletene končane čarape ukrašene grofićima i kožne opanke. Na glavi joj je svadbeni venac, ukrašen tračkima, a oko vrata korali i taljir. Krunicu je stavila oko pasa za zastor. U ruci drži buket cvijeća, molitvenik i maramicu.
Rekonstrukcija svadbene narodne nošnje rađena je po sjećanju najstarijih stanovnika Tounja, a koje je istražio i zapisao Branko Rumenović Zanimljivo je napomenuti da je ova rekonstrukcija u potpunosti izrađena prema sjećanju pok. Milke Cazin i Marije Capan.
Za izradu ove nošnje bilo je potrebno više od deset metara domaćeg tkanog platna. To znači kako je trebalo lan ili konoplju posijati, obraditi, ispresti i otkati za oko deset metara platna. Dokaz je to da su žene bile vrijedne i zimsko vrijeme provodile predući pređu kako bi izradile odjeću za sebe i svoju obitelj.
Branko Rumenović, mag.oec.